Ovaj post započinjem planinskom trkom "Divča trail" koja je održana 27.09.2026. na Divčibarama. Dužina staze bila je 28km, a uspon i spust (kumulativna elevacija tokom cele trke) 1600m. Vreme za koje sam prešao stazu: 4h 0` 09``, a zauzeo sam 14. mesto u generalnom plasmanu od 35 učesnika koji su završili trku - https://mountain-race.rs/trka/divca-trail/2026-divca-trail/results/
Pametno odrađena trka od početka do kraja, bez zaletanja na početku iako je početni deo do polovine staze bio mnogo lakši i valovitiji, a u drugoj polovini imali smo 3 baš jake vertikale ubzrdo, pa strmo nizbrdo što je bilo izuzetno izazovno mentalno i fizički istrpeti. Međutim, uz strpljenje se sve može.
Trail trku sam na Divčibarama trčao prvi put, iako mi je to praktično domaći teren jer sam od 2007/08 skoro svake godine trčao orijentiring trke, a poslednje 2 godine i ažurirao karte, koncipirao staze, pravio team building-e i po malo trenirao.
Poseban utisak ostavila je nestvarna priroda u jesenjim bojama - od zelenih nijansi dublje u šumi do neverovatnih narandžastih boja (u velikom močvarnom području nedaleko od Hotela "Pepa" kroz koje smo protrčali) koje su se presijavale od jesenjeg sunca i pravile rapsodiju nijansi žute i narandžaste kakve do sad nisam viđao.
Markacije su bile odlične, okrepa i startni paket takođe - svaka čast organizatoru u tom segmentu!
Imajući u vidu da sam na ovoj trci pobedio momka koji je na 24k Kopa trčao za 40" brži prosečni pejs po kilometru od mene, to je još jedan dokaz da je u periodu između ove 2 trke uložen solidan rad i trud, da se pojavljuju obrisi bolje forme, iako je to još uvek jako daleko od onoga gde želim da budem (što pre). Međutim, idemo korak po korak.
Da su normalne okolnosti u pitanju, pre ove trke trebalo je pisati o sprint trci Orijentiring sprint lige Srbije na Petrovaradinu koja je održana 12.09.2026. na kojoj sam učestvovao, bio savršeno fokusiran, zagrejan, međutim "stručnjaci" u organizaciji su ostavili startnu stanicu u "air" mod-u i kada je trebalo da startujem, par sekundi pred odbrojavanje, krenulo je da mi teče vreme jer mi je "starter" prišao sa tom startnom stanicom koja je aktivirala vreme. Tog momenta mi je totalno pala koncentracija i nisam mogao da se sastavim psihički celu trku. Pravio sam neke greške koje inače ne bih, celu trku sam pokušavao da se smirim mentalno iako bih najradije nekome nalupao šamare zbog toga, umesto da normalno trčim trku. Bio sam nulti minut i svima ostalima nakon mene okolnosti su bile normalne. Uzaludno potrošen dan, novac i neprocenjivo slobodno vreme koga imam jako malo na raspolaganju tokom godine.
Nakon trke na Divčibarama organizovao sam mnogo toga, a lista za celu 2026. godinu je sledeća:
Beogradski sprint kamp 
Avala trail race 
Trofej Beograda 
Kup Banjice 
Majski sportski dan - planinarska orijentacija 
CEBRE team building Kosmaj 
Juniorsko prvenstvo Beograda 
Letnji o-kamp 
Letnji kamp planinarstva 
Hibi Open 
Banat Open 
Oktobarski dani Beograda - planinarska orijentacija 
Host ost tour, Babe 
Prv. Beograda duge 
Kup Kumodraža 
Kup Medaka 
Štafetno & Miks štafetno prv. BG 
17 sportskih manifestacija, 39 etapa u sklopu njih.
Na desetine ljudi u organizacionim timovima bez kojih svega ovoga ne bi bilo i kojima sam neizmerno zahvalan na pomoći.
Osim Avala trail-a (delimično finansijski pokriven rad), za sve ostalo svi su i finansijski nagrađeni za svoje dragoceno odvojeno vreme, a od 2027. imamo budžete i za honorare kod trail trk(a).
Uporedo organizacija o-treninga barem 1 nedeljno u proseku tokom cele godine, administracija u 2 sportske organizacije, ažuriranje i crtanje novih (delova) karata, dok sam prošlog utorka započeo i sa redovnim okupljanjima za besplatne kondicione treninge.
I pored svega toga, za nijansu više mog ličnog treniranja i takmičenja nego 2024. i 2025. godine koje su bile naporne na svoj način.
Dalje, nakon organizacije mnogo čega u toku oktobra, krajem meseca nastupio sam na 17. Kupu OK Dif, u Lipovičkoj šumi.
Na trci bih bio gotovo sigurno prvi, međutim karta (iako po rečima organizatora nova) je bila jako oskudna detaljima, vegetacija neprecizna/loše predstavljena, reljef takođe, fali mnogo čega na karti čega ima na terenu, itd. Da ne dužim, ukratko, očekivao sam mnogo bolju situaciju s obzirom na inostranog kartografa i, navodno, LiDar podlogu.
Međutim, karta se ne može porediti sa onom prekoputa koju su radili pre svega Mile Stevanović i Dragan Nikolić, a ja je ažurirao i docrtavao, a koja takođe ima LiDar podlogu.
Zbog svega navedenog, pravim grešku oko 4. KT gde gubim 1.5 minut i bilo kakvu šansu za 1. mesto u datim okolnostima sa svojom fizičkom spremnošću. Iako sam i do par kontrola pred cilj ponovo došao do vođstva, nisam uspeo i da održim prednost jer i dalje nisam na nivou kondiciono na kom je potrebno. Da nije bilo tog gubljenja vremena u reonu 4. KT gde fali cela uvala (koja se može videti na karti koju je radio Boban Milojković, a preradio i iskoristio 2019. Dejan Avramović) - https://oris.orijentiring.rs/karte/Lipovicka_suma_2019.jpg , sigurno bih bio prvi.

Nakon još jednog organizacionog "komba" u novembru, prošlog vikenda (14-15.11.2026) nastupio sam na jesenjoj Boroki (Boroka Kupa osz 2026 - autumn cup).
Trčao sam dobro, jako i precizno oba dana.
Iako sam u subotu bio neispavan od proslave rođenja sina Drage i Blaža Maksimovića veče pre, adrenalin, dobar fokus, pripremljena taktika i velika želja učinili su svoje da gotovo sve prođe kako treba.
Jedinu grešku prvog dana od oko 1-2 minuta imao sam negde na pola puta od 6. do 7. KT i to bih rekao nesrećno. Skrenuo sam sa puta ranije nego što je trebalo jer je postojala identična stazica kao napred gde je zapravo trebalo da se "odbijem" od puta. Sve ostalo bilo je gotovo savršeno.
Drugog dana takmičenja malo manje svežine u nogama i uz malo problema oko 12. i 13. KT takođe sam dobro "vukao" celu trku. Kumulativno 3-4 minuta viška, međutim na ovu dužinu i uz okolnosti da sam išao sam celu trku (a ne kao pojedini u voziću) - ništa strašno.
Ono što je zapravo najvažnije sagledati nakon ovog takmičenja je činjenica da sam bio ponovo "onaj stari" u smislu fokusa i mogućnosti da trčim pravo bez tegoba, a ne okolo. Prošle godine u ovo vreme još uvek nisam bio psiho-fizički spreman da bih mogao dva dana takmičenja da trčim fokusirano pravo i da sve vreme držim stvari pod kontrolom, a uporedo da "vučem" jako kondiciono.
Tome u prilog govori činjenica da sam u zbiru 30 & 40 minuta za dva dana takmičenja umanjio razliku u odnosu na prošlu godinu, iste aktere, na istom terenu. Tu pre svega mislim na Daniela Barkasz-a (sa 54 na 21 minut smanjen zaostatak) i Filipa Hadača (sa 62 na 22 minuta smanjen zaostatak).
Ne mogu da kažem da prošle godine nije bilo solidnih momenata, ali, realno, ne može se porediti sa ovom godinom.
Pri tom, jako je važna činjenica da sam zaista još jako daleko od željene forme i neke pristojne kontinuirane mesečne kilometraže u nogama. Ova postginuta vremena od ove godine time još više dobijaju na značaju.
Prvenstvo Srbije u knockout sprintu definitivno neću trčati, pre svega jer se ne osećam spremnim kakav sam bio u septembru kada je trebalo i da bude održano takmičenje bez obzira što bih po trenutnim prijavama (sreda 18.11.2026. u 21h) verovatno osvojio ovo prvenstvo. Zbog nesposobnosti rukovodstva OSS odloženo je sa 3. nedelje septembra prvo za 21. a zatim za 22. novembar i to ne rade prvi put kako sa knockout državnim prvenstvom, tako i sa Štafetnim i drugim prvenstvima i takmičenjima. Likovi se bukvalno sprdaju sa Savezom. No, njima na čast.
Drugi razlog je principijelni, razume se.
Iz istih razloga nisam trčao ni državna prvenstva na sprint distanci i u sprint štafetama ove godine, koja su takođe bila odlagana.
Pretpostavljam da do kraja 2026. godine više neću pisati objave na blogu, te se nadam da ću do narednog pisanja biti produktivan kao i do sada, ali i fizički spremniji za neke nove sportske poduhvate. U mislima su mi neka orijentiring takmičenja i neke trail trke do početka naredne sezoone, ali da ne licitiram, videćemo šta će se ostvariti.
Narednog vikenda zatvaram o-sezonu u Srbiji i Beogradu organizacijom 2 trke u jednom danu na novim kartama Hajd parka i naselja "Stjepan Filipović". Nakon toga sledi jedna duža pauza što se tiče organizacije trka/takmičenja i više vremena za sebe, treniranje drugih u grupi za treninge koja broji 60-ak orijentirki i orijentiraca i neke zaostale administrativne obaveze.
Videćemo kakav će nam program biti za 2027. godinu s obzirom na premali broj učesnika takmičenja i kampova koje smo realizovali u toku 2026. godine. Moguće je da će biti nekih promena u odnosu na ono što je do sada bila praksa, a sve kako Savez/klub ne bi bio u minusu prilikom organizacije bilo koje aktivnosti.
Orijentiring u Srbiji i dalje ubrzano propada. Ono što je počelo 2014/2015. godine, a nastavilo se 2021. - sada dostiže svoj vrhunac. Sve zbog licemernih, alavih, iskompleksiranih i sujetnih likova koji misle da mnogo znaju, a zapravo žive u velikoj zabludi. Ukoliko se pomere sa funkcija, možda prodišemo kao u periodu 2018-2020. Ako ne, slobodan pad se zasigurno nastavlja.
Naravno, poznajući ih, očekuje nas drugi scenario.
Нема коментара:
Постави коментар