понедељак, 24. април 2017.

Vicešampion Srbije, orijentiring, duge staze 2017

U organizaciji PD Pobeda, na fantastičnim terenima Bele reke, nadomak Despotovca i Manastira Manasija, organizovano je tradicionalno takmičenje - Memorijal Čika Duška Jovanovića. Na trkama u subotu i nedelju su na programu bile srednje sraze (trka za svetsku rang listu) i duge staze (državno prvenstvo).

Na srednjoj & wre trci sam osvojio 2. mesto sa 23 sekunde zaostatka za prvoplasiranim. Utisci podeljeni. Bilo je delova gde sam bio jako strpljiv, pažljiv i precizan, ali isto tako i jedna velika greška koja me je konkretno koštala prvog mesta.
Na 5. i 8. kt imam po 30 sekundi viška u reonu kontrole, dok na 12. kt imam skoro 2 minuta. 
To je bilo jako nepotrebno, samo je trebalo da ostanem još tako malo strpljiv kao na početku, ali su noge bile brže od glave. Toliko sam spreman fizički, da sam sve vreme, kao i dan kasnije, morao sebe da usporavam na kraćim kontrolama kako bih se uskladio sa čitanjem karte. Te nesigurnosti su prouzrokovane nedostatkom jakih trka, tehničkih treninga u šumi i uopšte (ne)trčanja sa kartom u šumi, ali svestan sam toga i šta da se radi. Radim u uslovima i sa resursima kojim (ne)raspolažem i to je to.

Rezultati                    Splitovi


Duga distanca je bila izuzetna, koncepcije pogotovo, mada je i celo takmičenje bilo takvo. Uslovi su bili zaista ekstremni - od polaska na zagrevanje - kiša i hladnoća, isto tako i po startu trke, u jednom trenutku sneg, u sledećem vetar i opet kiša, baš je bilo psihički naporno držati koncentraciju na visokom nivou.
Dobro sam krenuo, ali opet pomalo stidljivo, nedozvoljavajući sebi preveliku brzinu, što zbog dužine staze, što zbog detalja na karti koji su se kako zbog razmere, štampe karte (što je jedina zamerka u ova 2 dana, smatram da mora biti laserska štampa i vodootporan papir za ovako detaljnu kartu i trke ovakve važnosti), a posebno zbog kiše koja je otežavala navigaciju.

Prvu grešku pravim ka 8. kt. Zaista neobjašnjivo, jer mi se takve stvari ne dešavaju. Nisam nepogrešiv, ali to uglavnom bude u reonu kontrole, ovo je bilo baš jezivo. Izgubljenih skoro 4.5 minuta, a sada kada vratim film, objašnjenja nema. Nisam išao brzo, kompas sam gledao, izašao ka ogradi u pravom pravcu i totalni blok posle toga. Ne mogu da poverujem da sam mogao da odem toliko daleko u kontra pravcu, ali eto, događa se.

Bio sam svestan da me ova greška može koštati plasmana, što se kasnije i ispostavilo kao tako, ali sam pokušao da ne razmišljam o tome.
Sledi niz dobro odrađenih kontrola, uz određenu dozu opreznosti i usporavanja u komplikovanijim delovima, a onda na 15. kt nisam mogao da poverujem da mi se to dešava. Izgubio sam cela 2.5 min u reonu od 50m. Bio sam na mestu sve vreme, a nisam video kontrolu koja je bila u neucrtanom žbunju 15m poviše od mene, ali avaj. Da nije tužno, bilo bi smešno.

Do kraja više nije bilo dileme, opet gas do daske gde god je to moglo. Bez grešaka do finiša, ali to ipak nije bilo dovoljno za 1. mesto - 7 minuta viška (plus još skupa 2 min na sitnicama) je ipak bio preveliki luksuz koji sebi nisam smeo da dozvolim, a zaostao sam 1´50´´za prvoplasiranim (zauzeto 2. mesto). Osim toga, to ustezanje na pojedinim mestima je dovelo i do toga da sam imao višak neupotrebljene energije, što znači da je moglo još brže da se ide.

Rezultati                    Splitovi                       Ukupni rezultati

Međutim, opet bih se vratio na početak teksta. Iskustvo, talenat, know how i akumulirano znanje je jedno, a praksa i redovne jake trke/izazovni tehnički treninzi nešto sasvim drugo. Fizički sam izuzetno napredovao - još jedan pokazatelj pored prethodnih postova i atletskih trka je srednja distanca od subote koja je identičnog tipa terena, dužine staze i ostalih karakteristika kao i srednja distanca sa svetskog univerzitetskog prvenstva od prošle godine, a proporcionalno gledano - sada sam išao 6 minuta brže. Istrčane trke kakve god bile u budućnosti, biće rezultat izuzetne fizičke spreme i lične sposobnosti da rešavam deonice u hodu, odnosno pomoću akumuliranog znanja, a ne stoprocentne sigurnosti. Tako je - kako je, bez obzira na sve idemo jako u nove pobede!

U budućnosti me čeka novi mikrociklus treninga, verovatno za još jedan polumaraton u maju, ali otom potom. Pored toga, mukotrpan rad i na drugim poljima, jer jun i novi ispitni rok su pred vratima. Vreme leti.



Нема коментара:

Постави коментар