уторак, 19. април 2022.

Mem. Tatjane Ljubisavljević 09.04. & 2. dan 14. Kupa OK Dif 17.04.2022.

 

Lepo je bilo trčati ponovo orijentiring trku u rodnom gradu, na jezeru Kudreč i novoj karti.

Zaista ne mogu da se setim kada sam tamo poslednji put trčao sa kartom, čini mi se da je bila neka zimska liga recimo 2011/2012. godine. Ostala mi je u sećanju samo 2010. godina i Masters kup - nekada tradicionalna trka koju je organizovala omladina OK Jasenice, a ja sam bio upravo direktor tog takmičenja.

To su neke posebne emocije za koje bi se moglo izdvojiti mnogo više od delića posta, ali ću se ovde zaustaviti.

Ove godine je prvi deo trke bio pravo malo iznenađenje. S obzirom da mi je kuća u blizini, generalno kada trčim na jezeru, trčim samo stazama i putevima uz oba jezera, eventualno nešto duže u pravcu trase BBKT, nikad ne idem ovim pravcima kuda je išla staza od 1. do 10. kontrole, a od kada je objavljen Bilten 1 sa informacijom da će se trčati na Kudreču, nisam ni trčao na jezeru.

Upravo taj deo staze, pa i od 10. do 14. KT je bio i najzanimljivi i najzahtevniji. Organizatori su se potrudili da izvuku maksimum od terena do tog momenta. Ostatak trke je bio prost i glup jer sam znao da bukvalno od raskršća puteva ispod 14. KT do cilja imamo 1.5 km čistog trčanja što je nonsens.

Generalno, taktika je bila tražiti varijantu što bližu liniji i probijati se kroz "zeleno" na što užim mestima. Osim kiksa ka 6. KT gde sam bezveze otišao s desna, umesto s leva i gde sam izgubio oko 1 minut, uglavnom sam se držao taktike.

Ima delova karte koji treba još da se srede, pre svega od 8. do 12. KT, ali i ovo oko 15. KT nije baš najsjajnije, mada za razliku od prethodne karte - ovo je remek delo 😁

Sve u svemu, dobro sam se taktički pripremio za trku, a pitanje pobednika se praktično nije dovodilo u pitanje.


Rezultati i prolazna vremena                    Livelox



Nakon ove trke, usledio je dan pauze u kom sam sa svojim klubom, PD Avala, organizovao WRE trku u sklopu 2. kola Voždovačke orijentiring lige, zatim nekoliko odličnih treninga, da bi u petak uveče nešto počelo da me "lomi". Napravio sam pauzu računajući da ću se u subotu naspavati, uraditi lagano rastrčavanje i par ubrzanja kao pred svako takmičenje i biti top spreman za 1. selektivnu trku u sezoni.


Međutim, probudio sam se još slomljeniji i sa temperaturom prvo od 37.6. Odmah mi je bilo jasno da stvari ne idu u dobrom pravcu i od tog trenutka sam pokušavao sve da uradim kako bih se "doveo u red" za sutrašnju trku.

Na trenutke mi je u toku dana i bilo malo bolje što je davalo kakvu-takvu nadu da ću moći uveče da odradim planirani kraći trening, međutim u 20:35 - 16.04.2022. kada je i nastala ova fotografija sa toplomerom, je bio novi talas lošeg stanja kada sam shvatio da je i temperatura porasla na 37 sa 9.

Tada je bilo jasno da na trening sigurno neću otići, a da je i odlazak na trku pod ogromnim znakom pitanja. Nastavljam sa terapijom, odlažem definitivnu odluku o odlasku na trku za ujutru i navijam alarm na svaka 3h da pijem tečnost, jedem po malo i kontrolišem stanje. Nešto pre 5 ujutru sam bio na ivici da odustanem, ali sam se oko 6 tako fino preznojio, a zatim i istuširao i doručkovao da sam ipak rešio da pođem, ali iz samo 1, jedinog razloga - jer je bila selektivna trka.

Kao što je na Fruškoj gori i u Palanci sve ukazivalo na pobede i moje odlične performanse, tako je za ovu trku sve išlo naopako: od mog zdravstvenog stanja, pa do neke polu vejavice i "ledare" od vremena u samoj Resavici na dan trke.

Iako svi znaju ko je Sava Lazić i koji su rezultati iza njegovog imena, nikad nisam, niti ću živeti od stare slave. Pri tom, toliko toga vezano za reprezentaciju sam doživeo, da više nemam puno poverenje ni u koga. S obzirom da je ove godine konačno konkurencija za seniorski tim veća - nekih 6-7 ljudi je konkurentno za top 3 koji potencijalno idu na SEEOC - vrlo lako bi moglo da se desi da bez ove trke i Trofeja Beograda koji je takođe selektivni (i koji svakako neću trčati jer ga organizujem) mogao bih, nekim čudom, da se ne nađem na spisku putnika za Rumuniju gde se Prvenstvo jugoistočne Evrope i održava.

Neko će se posle ovog prethodnog pasusa možda osetiti prozvanim, uvređenim, povređenim ili iznenađenim, ali ljudi su vam čudo i ne treba im puno da zbog nekih budućih, ličnih interesa zanemare racionalno razmišljanje i nečiji dugogodišnji rad. Ovim svojim postupkom, odnosno dolaskom na trku u ovim uslovima i po cenu, koju sam i platio - da ne pobedim - sam samo zaštitio sebe od potencijalnih manipulacija i malverzacija koje su se ranije dešavale i nadamo se da se nikad više neće ponavljati. Čist račun, duga ljubav.

Elem, iako je sve išlo naopako, odluka je doneta posle tuširanja u 06:40 da krećem za Resavicu i da je taktika "samo da preživim do cilja kako znam i umem, uz što manje grešaka i stajanja u mestu".

Stižemo tamo, a vremenske okolnosti za trku "nepoželeti ni najgorem neprijatelju". Nije mi bilo lako psihički ni malo, ali šta je tu je. Oblačim se za trku, izlazim iz auta do WC-a, već mi nije dobro koliko je hladno napolju. Krećem u zagrevanje klaj-klaj i nekako podižem temperaturu tela do svog startnog minuta.

Krećem trku, dolazi prvo brdo - već vidim u kom pravcu ide ceo tok trke: teško + teško. Prebacujem fokus isključivo na čitanje karte i pokušavam da držim takav ritam da nigde ne stajem. Vidim da mi ide teško, da ne mogu da ubrzam, ali se trudim da makar trčim sve vreme. Vidim da ne grešim, da mi ide solidno i da još uvek nema Dušana koji je startovao 2 minuta posle mene, ali sve vreme ga očekujem jer zaista idem sporo.

Na kraju balade, završavam trku sa 2 sitne greščice od po 10-15 sekundi na livadi na izlasku sa 7. ka 8. KT i na livadi na pola puta sa 17. na 18. KT, Dušan me ne sustiže, ali zauzimam 3. mesto sa neverovatnim zaostatkom od 9 sekundi za njim i 1 sekundom za Maretom.

Presvlačim se, "palim" Đoletovog Yarisa da bih uključio grejanje i solidno se držim do polaska za Bg posle Đoletovog presvlačenja. Zatim, iako sam odmah posle trke uzeo terapiju, kreće groznica od izlaska iz Resavice  i traje negde do Lozovičke česme na autoputu, kada se situacija malo poboljšala. Nešto pre toga, kod Velike Plane stižu rezultati i prolazna vremena na grupu, da bih skapirao da sam na 20. od 23 kontrole (+ finiš) bio prvi.

Dok ovo večeras (ponedeljak 18.04.) pišem, sedim sa gnojnom anginom, i povremenom manjom temperaturom u toku dana koja se nadmudruje sa terapijom.

Nadam se da će se situacija što pre popraviti, ali ne gine mi odmor do četvrtka-petka...



"Šta bi bilo kad bi bilo", odnosno da sam na trku došao zdrav i potpuno spreman kao za prethodne 2 trke - barem za 3 minuta brže istrčana trka (što se može vrlo lako i preračunati koliko zaostajem u proseku na 90% kontrola za najboljim splitovima) i novoupisana pobeda. Međutim, nekad jednostavno nije suđeno i treba situaciju prihvatiti sportski, bez obzira koliko to bilo teško. Da nije bila selektivna trka, ovu polovinu post-a sigurno ne bih večeras pisao, već bih čekao 9. maj da spojim 1. deo posta o trci na Kudreču sa trkama u Mirijevu i Beloj reci koje nas očekuju od 6. do 8. maja.

Rezultati i prolazna vremena                    Livelox

четвртак, 31. март 2022.

Memorijal Saše Palnikaša 2022

Nakon tačno pet meseci od državnog prvenstva na dugoj distanci ovog vikenda je za mene krenula sezona takmičenja u novoj kalendarskoj godini.

Kako sam sezonu 2021 završio, tako sam sezonu 2022 i započeo, možda čak i žešće.

Na državnom prvenstvu bilo je 10 minuta razlike, a sada skoro 8, ali na znatno kraćoj stazi (5.1 naspram 8.7 km), ali je teren sličan po karakteristikama, tako da su podaci uporedivi.

Ovo je samo znak da se "nešto" radilo tokom zime. Iako sam deleko od životne forme u kojoj sam bio 2017/2018 godine, svakako sam nakon ove zime za nijansu bliži tome i osećaj je svakako lepši, kada se tokom trke bolje osećate.

 

Kao što sam rekao svojoj devojci kada sam se vratio kući, od prvog trenutka kada sam ustao u nedelju ujutru znao sam da ću da pobedim, bilo je pitanje samo sa kojom razlikom. Nekako se sve poklopilo, na vreme sam spakovao stvari veče pre, na vreme legao, na vreme smo ujutru u totalno opuštenoj atmosferi krenuli na put, dan je bio savršen za trčanje, a teren mi je bio poznat u smislu kako treba da se postupa da bi sve išlo kako treba.



Iako sam malo kritikovao sebe (u sebi) pred pred dolazak u ciljnu arenu što ranije (dan pre) nisam ispoštovao svoju proceduru tehničko-taktičke pripreme za trku, uspeo sam da to uradim 1.5h pred start, a to mi je pomoglo taman toliko da razlika u odnosu na ostale takmičare bude veća.

U suštini, takve stvari nisu u redu, u smislu kada karta nije tačna ili kada kontrole nisu na mestu i apsolutno ne podržavam kada neko "profitira na tuđoj nesreći", ali moj blog je javan i svako je mogao da se pripremi za trku baš kao i ja. Tu konkretno mislim na 13. KT na kojoj rupa nije nacrtana kako treba, a identična stvar je bila i 2015. godine kada sam na istom mestu napravio grešku (16. kontrola tada). Latinske izreke kažu da je ponavljanje majka znanja, odnosno da je istorija učiteljica života. Tako sam ja otišao na stari post iz 2015 koji možete pogledati na sledećem linku: https://savalazic.blogspot.com/2015/03/memorijal-sase-palinkasa-slavonija.html , uočio neke ključne tačke na kojima sam ili napravio greške ili karta nije dobra i na taj način prilagodio svoj nastup na ovonedeljnoj trci.

Interesantno je da sam baš o ovoj temi pre 2-3 godine govorio na seminaru stručnog usavršavanja, međutim, verovatno treneri nisu pažljivo slušali šta pričam ili takmičari nisu primenili savete koji im treneri prenose.

Inače, još neka mesta na karti nisu bila najbolje nacrtana, kao npr. 14. KT i interesantno je što se sve "vrtelo" oko rupa. Ubuduće, ukoliko organizator želi da mu takmičenje bude kvalitetnije i bez ovakvih zamerki, bolje će da izreambuliše kartu i ispraviće greške iz prošlosti. Ali s obzirom na koji način se tradicionalno pristupa organizaciji trka kod pojedinih organizatora, teško da ćemo to doživeti. Šteta samo da se onako lepi tereni ne iskoriste bolje...

U svakom slučaju, osvojio sam 1. mesto i zabeležio 1. pobedu na debitantskom na stupu za svoj novi klub - PD Avala.

Rezultati               Prolazna vremena               Livelox

Za mene slede 2 dobre nedelje treninga, a zatim trka u Smederevskoj Palanci - posle dužeg perioda će se trčati u okolini jezera Kudreč.


четвртак, 2. децембар 2021.

O promeni kluba, reprezentaciji, planovima za 2022.

Kada dođete na uvodni čas predmeta Ekonomika agrara na Ekonomskom fakultetu u Beogradu kod profesorke, a sada i dekana fakulteta dr Žakline Stojanović, sačeka vas ovakav jedan od prvih slajdova propratne prezentacije. Moto je zapravo vrlo univerzalan i odmah me je podsetio na mnoge teme i ljude u životu.

Kao što sam i objavio na društvenim mrežama pre nešto više od 2 nedelje, promenio sam klub i sada sam član sekcije za orijentiring Planinarskog društva Avala iz Beograda koje se nalazi na opštini Voždovac, a koje je osnovano 1950. godine i ima dugu istoriju i tradiciju.

Postojalo je puno razloga za to u proteklih godinu dana, a konačno sam prelomio i doneo odluku u maju mesecu kada je bilo već izvesno da neću imati obezbeđene pripreme za svetsko prvenstvo ni od strane Orijentiring saveza Srbije kao nacionalnog Saveza, niti od strane kluba - Orijentiring kluba Paraćin.

O prelasku u PD Avala bilo je reči još prošle godine kada je u klub prešao Dušan Krnjaić, moj vrli prijatelj i već duže vreme "saborac" za bolje orijentiring prilike u reprezentaciji i generalno orijentiring sporta u Srbiji, međutim, želeo sam da budem čovek, da razumem prilike u klubu s obzirom da nas je sve pogodila pandemija korona virusa u 2020. i da pružim priliku ljudima da nešto promene u narednoj (2021.) godini. 

Međutim, ništa + ništa = NIŠTA ili svojevrsni nastavak uvodnog teksta u postu o svetskom prvenstvu u češkoj - http://savalazic.blogspot.com/2021/07/woc-2021-czech-svetsko-seniorsko.html .

Prvo ću se još malo u kratkim crtama osvrnuti na dešavanja oko kluba, a zatim ću preći na dešavanja vezana za reprezentaciju.

Kako je dogovor prilikom prelaska u OK Paraćin bio vezan pre svega za troškove odlaska na takmičenja, opremu i pripreme sa jedne strane, kao i moje rezultate i pomoć Marku zauzvrat klubu, tako je situacija krenula prvo da se razvija u pozitivnom smeru. 2019. godina, sve ide prema dogovoru, nema razloga za brigu. Dolazi korona, nema reprezentativnih nastupa, ja bivam strpljiv iako priprema nije bilo, osvajam sve individualne titule na državnim prvenstvima, vraćamo titulu državnog prvaka u štafetama u Paraćin posle 14 godina, sezona se privodi kraju i dolazi januar kada odlučujem da ću nastupiti na svetskom prvenstvu u češkoj.

Prolaze dani, nedelje, meseci, ljudi sa kojima sam dogovarao prelazak u OK Paraćin se ne javljaju, ne pitaju da li nešto treba. Dolazi svetsko prvenstvo, ja otišao bez ikakvih priprema, javlja se 50 ljudi (uključujući i one sa kojima sam pregovarao o prelasku u klub) u toku takmičenja da ispituju detalje vezane za trke, tapšu po ramenu i slično. Završava se svetsko prvenstvo, opet muk. Prolazi leto, ni tada klupskih priprema za SEEOC nema. Pravim dogovor sa ljudima iz Orijentiring saveza Srbije da organizujem kamp koji je trebalo da organizuju ljudi iz stručnog štaba. Na mišiće to odrađujem organizujući sve u 2 dana pred polazak i za ekspresno kratko vreme uz sve poteškoće odrađujemo puno kvalitetnih treninga.

SEEOC prolazi kako prolazi, posle toga osvajam(o) i ostatak državnih prvenstava, a ljudi koji treba da se jave i dalje se ne javljaju, da bih saznao da neki projekat, koji je trebalo zajedno da odradimo (odlagano 2 puta), biva prijavljen za datum u 2022. godini za koji sam rekao da sigurno nisam slobodan i tu se definitivno završava svaka priča.

Zaista mogu da razumem sve, ali ovakve stvari bi i za nekog prosečnog takmičara bile neprihvatljive, a kamoli za najboljeg takmičara u Srbiji već duži niz godina.

Zaključak cele priče je da sam napravio grešku krajem 2018. godine sa aspekta takmičara. Lepo je trebalo da se povučem kako sam i planirao, međutim moj karakter da dajem prilike ljudima me je doveo dokle me je doveo. Sa poslovnog aspekta i prihvatanja mesta generalnog sekretara Orijentiring saveza Beograda to je bio dobar potez, ali sa takmičarskog aspekta - čisto gubljenje vremena.

Nikakve titule državnog prvaka, bilo individualno, bilo ekipno, u bilo kojoj disciplini, bilo kakvo putovanje na ovo ili ono reprezentativno takmičenje ne mogu da zamene onaj sjajan osećaj u sebi kada znaš da napreduješ iz dana u dan, a ja sam poslednji put taj osećaj imao u tom trenutku 2018. godine kada sam hteo da se povučem i kada sam zapravo osetio da niti jedan klub niti Orijentiring savez Srbije sa svojim trenutnim rukovodstvom neće stati niti iza mene niti iza bilo kog sportiste u orijentiring reprezentaciji Srbije i obezbediti minimum minimuma potrebnih uslova za dalji napredak i dobre rezultate na međunarodnim takmičenjima.

Ta moja odluka odjeknula je očigledno i doprla do ušiju nekih ljudi, kojima sam ja dao priliku da nešto promene po tom pitanju, međutim oni su tu priliku prokockali, kao i mnogi pre toga.


Prvi put kada sam preko noći sazreo sa aspekta iskustva sa u najmanju ruku neznanjem, da ne kažem licemerjem pojedinih ljudi, bilo je 2014. godine kada je trebalo prvi put da nastupim na svetskom seniorskom prvenstvu. Sve kasnije situacije i iskustva sa tadašnjim novoizabranim v.d. selektora Mrgudom Pajkom, ljudima u Jasenici iz koje sam otišao 2015. godine, ljudima iz AOK Košutnjaka, a sada i najnovijim iskustvom, samo su potvrđivale da sam ja MOTO sa početka ovog posta zapravo znao i usvojio duboko u sebi još tada. Svi moji odlasci bili su ZBOG tog neznanja ili licemerja (kako kod koga), jedino iz Rtnja sam otišao UPRKOS tome što sam imao pruženo znanje, stručnost, dobro društvo i prijatne ljude oko sebe.

Neznanje i licemerje prepliću se i sada u vezi sa reprezentacijom i živim za taj trenutak kada će nadvladati neka svetlija budućnost, a taj trenutak se približava, bliži je iz dana u dan. Biće sve više licenciranih trenera i razbiće se taj monopol i ti klanovi vrlo brzo.

Nakon svih dešavanja tokom proleća, leta i jeseni finale je bilo sa nedavno održanim kampom, na kome nije učestvovalo nekoliko glavnih takmičara u reprezentaciji i to još jednom zbog nedostatka komunikacije, da ne kažem nezainteresovanosti ljudi koji su ga organizovali da oni koji nisu bili na kampu tu i budu, iako je deo stručnog štaba obavešten kako stvari stoje sa obavezama takmičara.

Kada je prošao kamp, kada sam video da oni koji ga organizuju zapravo i sami rade treninge, da su treninzi bili na nivou kategorije M14, više mi nije bilo ni žao što nisam bio prisutan. Letos su 2 čoveka oragnizovala na Kopaoniku na neverovatan način sjajan kamp i izvukli maksimum i iz sebe i iz raspoloživog vremena i iz raspoloživih sredstava, a dvostruko više ljudi uz veće resurse, bliže lokacije i više vremena na raspologanju za pripremu kampa pravi treninge za M14, trči treninge koji su namenjeni za takmičare i samim tim ponaša se vrlo neozbiljno i nezrelo za poziciju na kojoj se nalaze. Takvo ponašanje i takav odnos nas je i doveo do rezultata na SEEOC-u u svim kategorijama, kao i propuštenim prilikama na Svetskom školskom prvenstvu.

I to nije najgore, procureli su neki "spiskovi lepih želja", odnosno plan reprezentativnih nastupa za 2022. godinu, procureli su i neki "kriterijumi za nešto" i svi ti nezvanični podaci govore da nam ni u 2022. neće biti bolje. Sa takvim ponašanjem ja sigurno neću učestvovati na svetskom prvenstvu u danskoj. Istekli su rokovi koje sam naveo u tekstu o svetskom prvenstvu i nema tog trenerskog maga koji bi bilo koga spremio bez tih uslova posle ovog roka za "sprint WOC". Ističu rokovi i za druga takmičenja, a mi još nemamo nikakve zvanične informacije:

  • na kojim reprezentativnim takmičenjima će se definitivno nastupati;
  • koliko takmičara će ići na koje reprezentativno takmičenje;
  • koje orijentiring trke će biti selektivne za koje takmičenje;
  • koje atletske i kros norme će biti selektivne za koje takmičenje;
  • kada i gde će biti održane atletske i kros norme;
  • da li su atletske i kros norme eliminatorne u izboru takmičara za određeno takmičenje ili će postojati još neki kriterijum koji će dati priliku nekom takmičaru da se izbori za nastup za neko reprezentativno takmičenje;
  • ako je odgovor na prethodno pitanje da altetske i kros norme nisu eliminatorne, koji će onda principi važiti za izbor takmičara za neko reprezentativno takmičenje;
  • koliko pripremnih kampova će biti sigurno održano u organizaciji nacionalnog Saveza, kada i gde će oni biti održani;
  • i slično.
Kada se isprave sve ove i slične brljotine, možemo da pričamo o nekom napretku, do tada nam je mnogo i 4. kategorija sportova. Lepo, u krug oko Ade, pa dok svi, i treneri i takmičari, ne spuste vreme ispod 30 minuta slobodno možemo i u 5. kategoriji sportova da budemo.

A što bi rekao Dragan Stojković Piksi u intervjuu na K1 televiziji nakon prolaska na svetsko prvenstvo - https://www.youtube.com/watch?v=ER5N7-vayyo (23:40): "Tajni u fudbalu za mene nema...". On tu priča o sebi i odnosu sa svojim igračima, a ja pričam o našem sportu, dešavanjima oko reprezentacije, Saveza i slično. "Tajni u orijentiringu za mene nema..." - dugo sam tu i kao sportista i sa ulogama i u rukovodstvima u klubovima, savezima, kao delegat na Skuptšinama... Tačno znam ko šta misli i kuda će svaki korak da odvede, a uglavnom nas vodi u propadanje ovim pogrešnim činjenjem ili nečinjenjem ljudi na pozicijama.