недеља, 2. фебруар 2014.

Pripreme za sezonu 2014. i debitovanje u seniorskoj reprezentaciji

Prošlo je skoro 2.5 meseca od poslednjeg posta, pa je red i ja da se oglasim da sam živ, zdrav, da vredno radim i da sa velikim ushićenjem čekam početak sezone, sezone koja će biti jedna od najtežih do sad.

"Najtežih do sad" podrazumeva svo utrošeno vreme na fizičku i tehničku pripremu za minimum 3 velika nastupa za reprezentaciju u juniorskoj i seniorskoj konkurenciji, učenje za fakultet koje ne može da se poredi sa srednjom školom, organizacija vremena i usklađivanje svih obaveza, kao i efikasnost na svim pomenutim poljima. Da bi neko bio efikasan na toliko strana mora da ima dovoljno vremena za odmor i relaksaciju kako ne bi došlo do povrede ili psihičke opterećenosti, prave ljude koji će mu pružati ljubav i podršku, kojima može da veruje i sa kojima će moći da se opusti kada je to potrebno.
Obzirom da uvek postoje i oni koji ne žele da uspem u svim zacrtanim ciljevima i koji mi ne misle baš najbolje, trudim se da se izolujem od takvih ljudi i priča i da sagradim jedan nepropustivi zid koji je sačinjen od bliskih prijatelja i porodice koji imaju sve osobine u drugom delu prethodne rečenice.   

U periodu nakon poslednjeg posta, koliko mi je dozvoljavalo vreme, učestvovao sam na nekoliko orijentiring i atletskih trening trka u sklopu priprema za predstojeću sezonu. 
  1. Poslednji dan novembra obeležila je memorijalna atletska trka Duška Radovića na Adi Ciganliji u Beogradu, a trčao se krug oko jezera, odnosno 7.7km.                                                                                 
                               
  2. Zatim, mesec dana kasnije, prvog vikenda 2014. godine startovalo je prvo kolo zimske trening-lige u Radovanjskom lugu, nadomak Smederevske Palanke i Velike Plane. 

   3.  Narednog vikenda je bilo 2. kolo na izuzetno zanimljivoj Petrovaradinskoj tvrđavi u Novom Sadu gde svaki put kada trčim naročito uživam.    



   4.  Vikend kasnije je obeležilo 3. kolo na Banovom Brdu u Beogradu, a trening-trka je bila memorijskog tipa. U prilogu su svi isečci (koje smo gledali posebno na svakoj kontroli) spojeni na jednom mestu. 


5. Drugog dana februara učestvovao sam na 47. međunarodnoj trci poznatijoj pod imenom "Beli kros" na Košutnjaku u Beogradu. Prvi put sam nastupio u seniorima, jer imam skoro 20 godina te više nemam pravo da trčim u juniorima. Bio sam na trenutak iznenađen ovim pravilom, jer sam planirao da trčim 4km u juniorima, dok se u seniorima trči 8km. Ipak, na moju sreću, zbog prejakog vetra i hladnoće, organizator je smanjio dužinu za seniore, pa se trčalo 5 umesto 8km.
Da skratim, s obzirom na uslove u kojima se trčalo, deo staze sa uzbrdicom (x5krugova), vreme od 18:48 na 5km  sasvim je ispunilo moju ličnu satisfakciju.












Za 2.5 nedelje me očekuje odlazak u Portugal na mediteransko prvenstvo gde ću debitovati za seniorsku reprezentaciju. Imam veliku čast da, posle juniorske, branim boje i seniorske reprezentacije Srbije, a nadam se da ću na nastupima u budućnosti biti uspešan bar upola kao u dosadašnjim juniorskim (u kojim mogu da nastupam i ove godine), ako ne i više.
Kao što sam naglasio, nastupiću u kategoriji seniora (M21E), a pored mene putnici za Portugal su i: Marko Rakić (M20-juniori), Nikola Bilić (M20-juniori), Slađana Jovanović (Ž21E-seniorke) i Dragana Dokmanović (Ž21E-seniorke). Očekuje nas težak zadatak i izuzetno jaka konkurencija uz ni malo naivan teren.
Do tad, tu je i finiširanje prva 2 ispitna roka, tako da vreme curi brže nego ikad.