понедељак, 11. новембар 2019.

Boroka kupa 2019 autumn (09-10.11.)


Proteklog vikenda održano je tradicionalno takmičenje Boroka Kupa - Juniper open - autumn, na jugu mađarske, u predelu između sela Bocsa i Kaskantyu, koje je ujedno bilo i poslednje ove sezone. Od ovog takmičenja, naš klub, OK Paraćin, bogatiji je za još jednog člana u seniorskoj konkurenciji - Strahinju Strelića.

Kao uvod, pre polaska, mladi Strelkan i ja napravili smo jedan sprint trening kod mene u komšiluku. Nije što sam je ja koncipirao, ali stvarno dobra staza hahahahah.









Na ovoj karti sam trčao 2012. godine tako da sam znao šta me čeka, ali je prošlo puno godina tako da nekih ključnih tačaka u žuto-zelenom na samom terenu nisam do kraja mogao da se setim, što me je koštalo nekog izgubljenog vremena. 
Prvog dana staza je bila dužine 9 km vazdušnom linijom sa 25 kontrolnih tačaka i sastojala se od 2 karte. U prvom delu izgubio sam 6 minuta. Od toga 1 minut na 5 metara od 8. kontrole, gde sam stajao u mestu, znajući da sam na pravom mestu, ali je ona jednostavno bila zavučena u sam žbun iako je opis kontrole sedlo (između dva vrha). 
Grešku od 5 minuta pravim na putu do 13. kontrole. Nakon praktično 11 tehničkih deonica od 12 kontrola konačno je bilo prostora da se malo doda gas, međutim po izlasku sa kontrole i penjanju na sledeće brdo (zapravo brdašce jer je ekvidistanca 2m i sve je blago talasasto) dodajem gas - u pogrešnom pravcu. Posle jedno 100m uviđam da je pravac pogrešan, zavijam u desno, ali gubim osećaj, pravim paralelnu grešku i od trenutka crvenog dela na treku pokušavam da se relociram što je brže moguće. Posle određenog vremena uviđam gde sam i vraćam se ka kontroli, ali je sve to trajalo predugo. 
U drugom krugu pravim jednu grešku od 1.5 min na 16. KT. Nisam uspeo lepo da ispratim pravac u gustoj šumi, te sam izašao tačno na ivicu bele, levo od kontrole. Odatle je makar bilo lako stići do kontrole, ali vreme teče...
Do kraja nije bilo problema osim što se iscepah sav oko 22. KT, gde je dosta gušće nego što je prikazano na karti. Tu sam izgubio nekih 30-40 sekundi u provlačenju, a slična situacija je bila i drugog dana na praktično istom mestu (oko 5. KT).
Sve u svemu izgubljenih oko 8 minuta, zauzeto 14. mesto od 30 takmičara i pređenih 12.4km.


Drugog dana staza je bila dužine 12.3 km vazdušnom linijom sa 32 kontrolne tačke. Prvu grešku pravim na 7. KT gde gubim 1 min u reonu kontrole. Cilj mi je bio da se od puta odbijem pod pravim uglom do kontrole. međutim, problem je nastao jer sam mislio da treba da ispratim vrh do kontrole, a to je zapravo bila mini vrtača (u trku nisam lepo video). Sledeću grešku pravim na 11. KT od 3 minuta. Jako je nezgodan taj tu deo, jer se konstantno ide u cik-cak. Nisam uspeo sve lepo da ispratim, pa sam imao malo problema. 

Sledeće nenadoknadivo vreme od 1.5 min gubim pred 13. KT gde sam morao da idem do toaleta (crvena tačka pored KT) jer je padala kiša i duvao vetar, oprema je bila natopljena, pa mi je zbog toga reagovao stomak, ali mi je nakon toga bilo mnogo lakše nego da sam se mučio i trpeo do kraja trke...
Na polasku sa 15. ka 16. KT cilj mi je bio da se probijem što pre do puta i idem okolo njime do kontrole. Međutim, tu je toliki haos, da umesto levo, ispadoh pravo na put... Tu sam izgubio još 1.5 min u probijanju i "ispada" da je bolje da sam do kontrole išao uz liniju nego okolo, ali ko je mogao da pretpostavi, namera je bila najbolja... 
Još jedan "slučaj guste šume" ošamario me je na 19. KT gde sam izgubio 3 min. Lepo sam optrčao okolo upravo jer sam video kakvo je stanje sa gustinom šume, usporio pri odvajanju sa puta i ulasku prvo u prohodnu, pa u teže(ne)prohodnu šumu, međutim verovatno sam prošao malo pored kontrole, nisam je video i kiks.
Posledjni "ringišpil" bio je na 26. KT gde sam izgubio još 2.5 min. Idem pravo sa 25. do ivice zelenog, izlazim na put, putem do "žutog" sa desne strane, tu usporavam i idem pravo ka mestu gde bi trebalo da bude kontrola. Ne vidim je i odmah kreće šetnja u krug. Posle nekog vremena nailazi Cane, pronalazi je i zove me...

Sve u svemu izgubljenih oko 12 minuta, zauzeto 12. mesto od 28 takmičara i pređenih 15.8 km, dok sam u ukupnom plasmanu bio 11.


Neki objektivni zaključak je da nije bilo toliko loše. Od 2 dana trka, osim kiksa na 13. KT prvog dana, nemam šta više sebi da zamerim jer su ove ostale situacije više stvar sreće na koju ne možete uticati i utreniranosti na ovom terenu nego sad nekog "neznanja". Hvala klubu što nam je omogućio da učestvujemo na ovom takmičenju, a mi, takmičari, nastavljamo sa svojim pripremama za narednu sezonu.

уторак, 22. октобар 2019.

Orijentiring liga Srbije, poslednje kolo, Bukulja 20.10.

Trkom koja je održana u nedelju i zvanično se završila sezona orijentiring takmičenja u Srbiji. 

Nije bilo baš sjajno kao u Lipovičkoj šumi, ali dovoljno dobro za 1. mesto i 100 bodova. Do 1. kontrole sigurno, ali do druge i ne baš, jer na ivici kruga postoji ogromna dolina (uvala) kojom po karti ide kao ovaj jak put, ali on zapravo u prirodi ne postoji, već samo dolina i šuma.

Na trenutak sam zastao, ali sam ubrzo video jarak u daljini kako "zavija" i shvatio da to mora biti mesto gde je kontrola. Iz tog razloga gubim poverenje u kartu i biram varijantu do 3. KT jakim putem. Vratio sam se na njega u istom pravcu maltene odakle sam i došao do 2. i dao gas do daske do 3. KT. Već sam mislio da me stiže Đole Arizanović 3 min, jer sam i na startu izgubio neko vreme stavljajući kartu u foliju. Ali ubrzo zaboravljam na te detalje i nastavljam jako. Sa 4. na 5. KT je trebalo odmah da pređem jarak jer je ispod 4. blaže nego napred kuda sam prošao, ali već sam krenuo punom brzinom u tom pravcu, pa nisam hteo da se vraćam. Tu pravim paralelnu grešku jer sam počeo ranije da "sečem", međutim posle bukvalno 20m na silasku u prethodni jarak, kapiram šta sam uradio i gde sam i nastavljam ka 5. KT. Sa brda prekoputa video sam Dušana koga sam jurio 3 min, što mi je dalo vetar u leđa jer sam shvatio da i nisam tako loš (a da budem iskren i očekivao sam ga tu negde).

Međutim, na polasku sa 6. KT, verovatno zbog jutra, povišene vlažnosti vazduha i nagle vrućine, kreću problemi sa disanjem počinje da me guši. Tu kreće mučenje i borba sa samim sobom. Pre trke sam mislio da se 7 kola boduje za ligu (a ni danas nisam ubeđen da je 6), a s obzirom da sam imao 6 istrčanih trka u ligi do Bukulje, znao sam (odnosno, mislio sam) da mi je ona potrebna da imam ukupan plasman i da moram da je završim. Automatski biram varijantu što više uz liniju, obaram tempo, smirujem broj otkucaja srca, a bilo mi je bitno samo da nastavim da hodam/trčkaram koliko mogu da bih završio trku ili dok mi se to ne smiri, jer lek nisam imao sa sobom (odavno mi se to nije desilo). Taj "hodo-trč" trajao je sve do izlaska na asfalt na pola puta do 13. KT što se po splitovima, u odnosu na Mareta, može i videti, a ukupno 14-16 minuta. 

Od puta do 13. KT i skoro do 15. sam se oporavljao, hvatao dah, da bih se vratio u ritam i završio do kraja prilično jako, što se takođe može videti na splitovima. Do tog trenutka imao sam 2 sitne greške: na 12. KT sam mislio da je kontrola višlje i na 15. sam krenuo varijantom levo, međutim naleteo sam na gustu šumu (kojom se Strahinja zapravo spustio do puta i imao najbolji split) i preokrenuo se desno, da bih i pred kontrolu na kratko stao jer je bila malo "zavučena". Nakon toga dajem pun gas i recimo u odnosu na Mareta koji ju je našao 2. po splitovima 15-16. idem minut i kusur brže. Na 18. konačno stižem Dušana, na 19. ga prestižem i, uz sitnu nesigurnost oko 22. KT koja mi se činila predaleko, u cilj ulazim prvi sa 4 minuta ispred njega. Sat se zaustavio na 95:38 sa pređenih 12.52km, avg pejsom od 7:38 i usponom od 550m (staza je po karti bila 10km vazdušnom linijom sa 465m uspona). Sve u svemu, pobedi se u zube ne gleda, ali na ovih par nesigurnosti i na "hodotrč" izgubio sam nekih 6-8 minuta, pa je neko realno vreme za koje bih završio trku oko 87-88 minuta.

Rezultati                  Prolazna vremena

Tako, pored prvih mesta na prvenstvu Srbije na sprintu i srednjoj distanci, kao i 2. mesta na PS na dugim, završavam na 1. mestu i u OLS (orijentiring ligi Srbije).
Ovom prilikom želim da se zahvalim svom klubu OK Paraćin i svim ljudima u i oko njega, predsedniku Dejanu, menadžerima: Ilketu i Canetu, i Slobi (Belcu) koji je (ne)posredno posredovao u transferu, jer bez njih ništa ovo ne bi bilo moguće. U ovom trenutku gotovo sigurno ne bih pisao o još jednoj rezultatski (u Srbiji) uspešnoj sezoni, a bavio bih se verovatno samo nekim ekonomskim temama, išao u bioskop, vozio bajs, trčkarao s vremena na vreme koliko mi se prohte, išao na po neki mini fudbal, itd. što nije loše za nekoga mojih godina, ali bi bilo žalosno posle toliko godina u sportu.

Interesantno je, da se praktično baš na današnji dan (posle svega cele godine gde sam trčao, šta sam radio kako kroz aktivnosti i rad Orijentiring saveza Beograda, tako i privatno sa Maretom i Miom u radu na njihovom napretku, kao i uticaju i motivaciji Strahinje Strelića koji se vratio u sport i koji će se naredne sezone pitati za mnoge redoslede u plasmanima na takmičenjima u zemlji, a ako se kockice poklope i na reprezentativnim nastupima), javljaju da komentarišu moje rezultate i rezultate Mie i Mareta oni koji su svojim (ne)činjenjem (ne sami i ne uvek direktno, ali uglavnom) doveli situaciju u sportu na očajan nivo zarad sopstvene karijere, ispadanje iz 3. u 4. kategoriju sportova, gubitak stipendija za najbolje seniore, itd. da se ne ponavljam sa istom temom i istim nizom po 100-ti put do sada.

Ne znam da li su ljudi toliko dokoni, zlonamerni, nepristojni ili kako već da se izrazim, da ne znaju da treba da se "pokriju ušima" i da ako ne mogu da poprave stvari ili da pomognu, da ih ne čine gorim jer su već uticali da bude gore; a svojim postupcima i komentarima samo zakopavaju sebe još više. Kod mene, koji pratim situaciju u sportu preko 10 godina i uključen sam u sva dešavanja aktivno bilo kao takmičar u reprezentaciji bilo kao klupski takmičar, a sada i na drugim pozicijama, ti "fazoni" ne prolaze, ali mi je žao ljudi što svoju energiju ne utroše na nešto pozitivno, recimo osim šetnje sa lokalnim stanovništvom, na rad i sa klupskom decom, sopstvenu edukaciju na temu fizičkih priprema za reprezentativne kategorije i sl. i time doprinesu stvaranju novih reprezentativaca i takmičara boljih od svih nas do sada. To je pravo usmerenje energije, ali pre svega toga, da bi taj rad imao smisla, potrebno je da se kreira ispravan i funkcionalan sistem koji će nagraditi i davati vetar u leđa najboljim takmičarima i trenerima za njihov rad i dobre rezultate, kako ne bi imali to što imamo danas, "promaju" na svakom drugom koraku. Ali svako radi kako misli da treba, a ja niti želim niti mogu da se bavim edukacijom ljudi u godinama, pa ako shvate - shvate, ako ne, biću tu uvek, kada imam vremena i želje, da makar obrazložim zašto smatram da greše, da nisu u pravu i da ih usmerim da razmišljaju na ispravan način.

P.S. rezultate lige možete pogledati na ovom linku kategorija M21E za mene i Mareta, a Ž16 za Miu. 

недеља, 13. октобар 2019.

Prvenstvo Beograda na dugoj distanci 2019.

Nakon prvenstva Srbije u štafetama početkom prethodnog meseca, a s obzirom na brojne obaveze, bilo je logično napraviti pauzu, jer je 90% planiranih trka za ovu sezonu istrčano.

Kako je ova sezona bila u znatno slabijem ritmu treninga, tačnije 4 puta slabijem u odnosu na 2017. i 2018. godinu po broju pređenih kilometara za period od 11 meseci, logično je s većim ciljevima za 2020. godinu, da će se i broj kilometara u nogama vratiti na taj nivo, ali u malo izmenjenom programu sa akcentom na brdo. Ovo je još 1 razlog zbog čega je napravljena ranija pauza - kako bih se odmorio za ono što me čeka već od današnje trke, a to su pripreme za narednu sezonu.



Psihički je mnogo lakše kada dostignete neki početni nivo dok je još lepo vreme, jer je jako nezgodno počinjati u novembru ili decembru, kada je kratak dan, hladno, mokro i klizavo vreme. Em možete da se povredite, em postoji velika verovatnoća da ćete neki trening preskočiti. Ovako kada se stare navike reaktiviraju i ustroje, napravi "to do" lista, na vreme isplaniraju alternativni treninzi, uglavnom sve ide svojim tokom.

Što se tiče današnje trke, do srede sam bio u dilemi da li ću biti negde u šumi i slikati takmičare ili ću trčati. Kako nije bilo puno dugih distanci ove sezone, kako me narednog vikenda čeka poslednje kolo Lige Srbije na Bukulji (gde bi trebalo da overim pobedu u ukupnom plasmanu) koje će takođe biti duga distanca, kako mi je današnje takmičenje na pola sata od stana, stvarno bi bilo šteta da sam ga propustio. Uradio sam 3 treninga ove nedelje, 2 dužine i jednu tzv. golgotu od 1100m sa 120m uspona (sa zagrevanjem i rastrčavanjem) kao mini test, da vidim koliko ću je istrčati sledeći put recimo u martu mesecu. Bio sam prilično svež i rasterećen, a cilj mi je bio da krenem jako pa koliko izdržim.

Trka se sastojala iz 3 karte (staze) koje su išle od najduže ka najkraćoj, što je psihički bilo prilično olakšavajuće. Protočna trka, mene je poslužila svežina i iz svega toga proizašlo je 1. mesto, sa malo (prijatno) iznenađujućom prednosti u odnosu na ostale takmičare.

1. kontrola u 1. krugu, kao da sam znao da će odmah biti duža deonica na tu stranu. Iako sam imao prvo vreme po splitovima, ipak bih možda išao još minut-2 brže da sam išao putem do "žute" proseke, međutim ovuda sam trčao na aprilskoj trci, znao sam da je čisto i samo sam "nagazio" gas do daske do pripajanja dolina negledajući kartu, a posle nastavio takođe poznatom rutom za koju sam se taktički pripremao u četvrtak i petak.


Sa 4. na 5. KT prva greška i izgubljeno oko 1.5 min. Optimistički sam krenuo paralelno sa dalekovodom i prosekom, međutim samo sam sebi napravio problem umesto da probam da pronađem ovu stazu ili da nastavim niže paralelno sa potokom gde je niža vegetacija. Sledi niz odlično odrađenih kontrola, do 1. kontrole u 2. krugu (inače deveta), gde sam imao manju nesigurnost jer je reon na karti u tom delu prilično oskudno predstavljen. Završavam krug bukvalno bez greške.
U trećem krugu na 1. kontroli (inače osamnaesta) ponovo problem. Došao sam do mesta gde bi trebalo da bude kontrole, međutim ništa, čistina, bela šuma svuda oko mene. stajao sam ceo minut u mestu pokušavajući da shvatim da li sam otišao u pogrešnom pravcu i gde bi to moglo da bude. Međutim sve se poklapalo, a zapravo, tu je bila jedna neucrtana staza i objekat, odnosno uvalica koja je bila u prirodi u odnosu na ono što je na karti još jedno 50m dalje ka sledećoj stazi u pravcu istoka. Nakon toga, dolazim na sledeću KT, stoji drugi broj kontrole. U trenutnu počinjem da "gorim", ali bukvalno sledeće sekunde gledam u kartu, vidim da se na karti poklapa sa brojem u prirodi, smirujem sebe i nastavljam dalje sa pričom u sebi da treba biti još vrlo malo strpljiv i završiti trku bez većih problema kao što je to bilo u 90% toka trke. 

Do kraja sigurno do 1. mesta sa pređenih 14.63km, vremenom od 95:26 i prosečnim pejsom od 6:31 min/km (prema vazdušnoj liniji 7:59 min/km).


Rezultati                    Prolazna vremena

OK Paraćin

недеља, 8. септембар 2019.

Državno prvenstvo, štafete (07.09.)

Na novoj karti Tornik, na Zlatiboru, Orijentiring savez Srbije organizovao je prvenstvo Srbije u štafetama. Teren koji smo još pre 2 godine Nikola Maksimović i ja razgledali pikiran je od strane OSS ekipe i drago mi je da je ovako nešto sprovedeno u delo. Nedostaje nam novih karata, na novim terenima, a posebno atraktivnim u svakom smislu kao što je Zlatibor. Puno smeštajnih kapaciteta, dobro saobraćajno i autobuski povezan, ne tako daleko, puno predela za šetnju, razgledanje i za bilo koji način odmora u prirodi. Pri tom, Zlatibor je, uz Kopaonik, planina koja mi je je još kao klincu postala jako draga jer sam sa roditeljima nekoliko vezanih godina letovao tamo kako bih ojačao svoje disajne organe koji su zbog bronhitisa bili slabi.

Sve ovo činilo me je radosnim što idem na trku i informacija od ponedeljka da nećemo nastupiti u najjačem sastavu (otkazivanje Milića zbog povrede koju je zadobio na Kopaoniku - nije uspeo da se oporavi) nije uticala na moje raspoloženje oko odlaska na trku. 

Konačno mogu da kažem da sam preživeo sve probleme, uključujući i temperaturu i pad kompletnog imuniteta od vode kojom smo se otrovali na SEEOC-u. Od ponedeljka sam uradio 2-3 lagana treninga nakon 7 dana pauze zbog agonije zdravstvenog stanja i koliko toliko sposoban sam dočekao trku. 

Znao sam da Dejan (el prezidente) neće moći da ide brže od 65-70 minuta pa sam u skladu sa tim i krenuo zagrevanje nešto kasnije. Mare je 1. izmenu odradio odlično, nerespektujući nikoga previše, i uz nekoliko sitnih greškica (kao i ja) zamenio je 2. tik iza jedne od ekipa Pobede, a ispred druge ekipe Pobede i Stražilova. Dejan je zatim takođe za svoje uslove išao vrlo, vrlo dobro, po splitovima videh da je mogao eventualno 5-7 minuta bolje, ali svaka mu čast i za ovo, stvano skidam kapu za trud. Ja sam krenuo sa 5. pozicije daleko iza ostalih štafeta. 


SK AOK Košutnjak je jedino bio nešto bliže, ali nakon izgubljenog vremena na 1. (40 sekundi, ne vidi se lepo livada na karti pred kontrolu od linije koja povezuje startnu prizmu sa 1. kt i prva staza nedaleko od KT je duža i sličnog oblika kao 2. staza), 5. (20 sekundi, nisam video kontrolu u potočiću, a znao sam da se nalazim na pravom mestu) i 6. (1.5 min, kameni odsek je bliže putu i malo dalje od raskršća staza u prirodi nego što je to prikazano na karti), znao sam da je teško da mogu da stignem Ugora, koji je, ispostaviće se, imao identičnu stazu kao i ja. Međutim nisam se predavao, a od 7. do 11. KT sam dodao još jači gas i grizao. Na 13. KT gubim još nekih 30 sekundi (moja greška, ranije sam skrenuo sa puta, bez razloga), približavam se prolazu pored cilja i videh da je Ugor već završio. Znao sam da je to to i da sam ostao 5. samo je bilo pitanje sa kojim vremenom. Utrčao sam u cilj sa najboljim vremenom od svih seniora, što je koliko toliko bila nagrada za celodnevno cimanje iz Beograda (izlazak iz stana u 05:50 i dolazak kući u 21:30 uveče).

Sve u svemu realan plasman i zauzeto 5. mesto. Očekivao sam da možda možemo da zakuvamo čorbu ukoliko neko od protivničkih štafeta bude MP ili napravi kiks, međutim svi su trčali sasvim solidno, a neko čak i bolje nego ikad tokom ove sezone. Ukupno imam oko 3 minuta viška, što znači da je moglo da se ide između 37 i 38 minuta. Jedino što uspon napisan na karti nije lepo prezentovan. Brojeći izohipse umesto 240 koliko piše na karti, došao sam do 305m uspona.

Rezultati                     Prolazna vremena

уторак, 27. август 2019.

Prvenstvo jugoistočne Evrope - SEEOC (21-25.08.)

Posle 4 godine pauze, ponovo sam bio deo reprezentacije koja je nastupala na Prvenstvu jugoistočne Evrope - SEEOC, a to će i ubuduće biti jedno od glavnih takmičenja u sezoni, makar se ne takmičio nigde u inostranstvu u toku cele godine. Ne bih da dužim, ali ukratko, situacija u savezu i odnos prema seniorima se ni u narednih 6 godina neće promeniti, tako da nema potrebe rasipati energiju na razne putešestvije i egzibicije, već se treba fokusirati na ono gde se može napraviti rezultat i biti uz mlade takmičare.

Od početka sam imao na umu da će Moldavci teško odraditi organizacioni posao na zadovoljavajućem nivou, a sve je ukazivalo na to još 10 dana uoči takmičenja kada još uvek nije bilo biltena 3. Psihički sam se pripremao za sve moguće i nemoguće situacije, ali je bilo pitanje koliko ću odoleti glupostima organizatora. Na sve to, put od 24h umesto 17h sa krntijom od busa (za šta je odgovoran OSS) i neodlazak na model dodatno su podgrevali situaciju. U sredu 21.08. stižemo u Kišinjev, glavni grad Moldavije gde smo bili smešteni, a ja se trudim da se oslobodim bilo kakve nervoze. Tome je pomoglo rastrčavanje sa Maretom od nekih 20-ak min.

S obzirom da je start prve trke, sprint distance, bio u četvrtak 22.08. u 12h, u gradiću Orhei, severno od Kišinjeva, Mare i ja odlazimo i na jutarnji futing oko 7h od oko 15 min. Ova dva rastrčavanja su mi puno pomogla da dođem k sebi od puta. Krećem zagrevanje pred trku, osećaj sjajan. Progresivno dolazim do odličnog tempa i takav se upućujem na start.

Međutim, taj dobar osećaj vrlo brzo se pretvorio u fijasko trku već zaključno sa 4. kontrolom. Prvo pre-start nije ni postojao iako smo imali informaciju da će ga biti, drugo - neorganizovanost na startu (2 puta sam ulazio i izlazio u 1. i 2. startni boks), zatim šestoro dece koja su trčala za mnom i drala se od uzimanja karte u ruke do ionako kratke 1. kontrole i na kraju završna 2 šamara - sakrivene 3. i 4. kontrola u kućice za dečije igranje, u neki mrak gde moraš da saviješ glavu da bi overio kontrolu, gde sam stajao ko zna koliko da bih ukapirao o čemu se radi. Već dotle imam skoro minut viška, tako da je suvišno dalje komentarisati i analizirati. Na staroj sprint karti koju možete videti na ovom linku
ambijent je nacrtan sasvim drugačije, tako da je egzibicija organizatora sa skrivenim kontrolama bila vrlo glupa. Staza kao staza na oko, kao i neke varijante izgledaju sasvim super, kao i svih ostalih dana, ali u prirodi nije baš sve onako kako izlgleda.

 Rezultati                    Prolazna vremena

Duga distanca, razmera 1:15 000 i novi dan. Krećem sa idejom da idem sve pravo i na nož. Krećem kroz šumu do prve raskrsnice, kad ono, nikad stići. Momentalno menjam varijantu i odlazim sigurno, okolo, putem. Iz istog razloga nisam krenuo pravo do 2. kontrole. Do druge i skoro do same treće kontrole vraćam veru u kartu, međutim pred 3. KT postoje još neki detalji, ali uz sitno stajanje i razlgedanje nalazim kontrolu. Na pola puta do 6. stižem 2 Bugarina, jednog koga sam jurio 2 min i drugog koga sam jurio 12 min; a zatim na 9. KT još 2 Turčina i tu kreće mazanje do 12. kontrole, posle koje se svi razilazimo. Imao sam određene probleme da se probijem do proseke, ali sam toliko brzo išao da je to zanemarljivo. 


Nova nesigurnost kreće nakon prelaska jarka ka stazi u zelenom koja ide izohipsom jer u tom delu postoje još barem 2 poprečna puta koja nisu na karti, ali ih ignorišem i pokušavam uz pomoć kompasa da nastavim u pravcu gde sam se zaputio. Uz malo sreće fino se snalazim i na 15m od kontrole susrećem Turke i Bugarina, koga sam stigao 2 min, koji overavaju kontrolu i kreću ka 14. kontroli. Tu dodajem gas i stižem ih ponovo. Posle 15. KT zaustavljam se na osveženju sa Turčinom, dok Bugarin odlazi. Na tom mestu sam praktično izgubio trku koja bi bila sasvim pristojna da sam je završio uz Bugarina. On mi je odmakao nekih 150-200m, a s obzirom da sam ga već 2 puta stizao, bio sam ubeđen da mi neće mnogo trebati. Dok sam overavao 16. kt bio mi je u vidokrugu, međutim dok sam izlazio na put više ga nisam video i to je pretpostavljam bio 2. prelomni trenutak. Umesto da presečem na sledeću stazu kroz šumu, u pravcu 17. KT,  (pretpostavljam da mi je iz nekog razloga rezon bio da ću ga pre stići ako idem okolo putem, što je opet glup rezon) silazim nizbrdo, ne vidim stazu u gustišu sa leve strane i odlazim u nepoznatom pravcu gde gubim 5-6 minuta. Tako i moje samopouzdanje odlazi u nepoznatom pravcu, a na cilju saznajem da me je Bugarin koga sam stigao 2 min, dobio 8 min, što govori da sam posle 16. KT izgubio 10 minuta i umesto sa vremenom od nekih 90-91 min, završavam sa 101:11 na pređenih, po garminu, 14.67km (dok je staza bila 11.3km vazdušnom linijom). Teren i vegetacija jako podsećaju na Lipovičku šumu.

Rezultati                     Prolazna vremena

Trećeg takmičarskog dana na programu su bile štafete, a ujutru se budim sa ogromnim stomačnim problemima. Već do polaska na trku imao sam 5 odlazaka do toaleta, a da ne pričam dalje, u toku dana... Dušan kreće 1. i preskače jednu kontrolu. Sloba neznajući to, kreće da trči drugu izmenu, a ja u konsultaciji sa ostalima ni ne odlazim na stazu, što je bila ispravna odluka i s obzirom na zdravstveno stanje i na još jednu trku koja me je čekala. U toku dana i uveče sam jako slabo jeo misleći da će stomak prestati da me boli, međutim nije se smirivalo. Tek u toku noći bilo je malo bolje. Iz tog razloga sam bio primoran da za doručak pojedem samo jedno parče džema i hleba. 

Sa celom tom situacijom dok nisam startovao sutradan srednju distancu, nisam ni bio svestan koliko me je isrcpelo. Osetio sam svako brdo i iako sam trčao i trudio se da dam svoj maksimum, nisam mogao da "povučem", što se može videti i na splitovima. Imam jedno 15 sekundi stajanja u gustišu pred 1. kontrolu, jedno 40 sekundi u uvali pre 4. koja je slabije predstavljena na karti pa zbunjuje, 1 minut na 6. KT iz istog razloga - postoji još 1 neucrtan suvi jarak koji zbunjuje i nekih 20 sekundi u stajanju iznad močvare koja je presušila iznad 11. KT  koja me je na trenutak zbunila. 

To je ukupno jedno 2.5 izgubljenih minuta, međutim to ne bi znatno uticalo na plasman, tako da nije ni bitno s obzirom na iscrpljenost stomčnim virusom i slabo trčanje.

Rezultati                      Prolazna vremena


I dalje se osećam kao prebijen i, i dalje je virus tu, a sigurno će biti potrebno nekoliko dana da se situacija sredi. Ono na šta sumnjamo su ili hrana ili voda koju smo pili na osveženjima na dugoj i na cilju svaki dan.


U svakom slučaju, ovo takmičenje je iza mene, a najbitnije od svega je ova tabela na slici iznad. Ona pokazuje napredak, pogotovo Maretov, u odnosu na prošlogodišnji SEEOC u Sloveniji. Jeste da su tereni drugačiji, međutim treba imati u vidu ovaj podatak, ako ništa drugo, onda kao početno stanje u novom ciklusu. Siguran sam da će Mare i Mia nastaviti da rade predano i da imaju kvaliteta za medalju. 

Što se mene i mojih rezultata tiče 15. mesto od reprezentativaca na sprintu, 11. na dugoj i 12. mesto na srednjoj distanci nije nešto za šta sam se borio, ali ako uzmemo u obzir nepredviđene okolnosti i sezonu bez zimske baze o čemu sam već pričao u više navrata i ovo mogu svrstati kao samo početno stanje u novom ciklusu, baš kao i u Maretovom i Miinom slučaju. 

Naredne godine SEEOC nas očekuje u hrvatskoj, a organizatori najavljuju mnogo bolju organizaciju. Verujem da će zaista i biti tako, a za ovaj moldavski kiks odgovornost treba da snosi i SEEOA ili kako god se piše skraćenica organizacije u sklopu Orijentiring asocijacije jugoistočne Evrope. Nedopustivo je da stanje karte bude februar 2018. da se start pomera, da su informacije neproverene i da kasne, da se startne liste za seniore pogrešno sastavljaju (sa takmičarima iz zemalja koje ne spadaju u SEEOC), itd. Siguran sam da federacije plaćaju članarinu ovoj asocijaciji i da ona treba da bude supervizor jedinom takmičenju koje se održava u toku godine.


недеља, 11. август 2019.

Vojvodina Open - Vrdnik 11.08.

Na karti koja se izvorno zove Morintovo, u Vrdniku, na Fruškoj gori održano je još jedno kolo Orijentiring lige Srbije. Na žalost, prvi dan i dugu distancu zbog porodične proslave morao sam da preskočim, ali su moji takmičari Marko Radovanović (pogotovo) i Mia Krtinić dobro sproveli tehnićko-taktičku pripremu u delo i duh Mladog Lazića kao da je bio na trci :)

Danas, na srednjoj distanci, već posle 2. kontrole, a definitivno posle 5. i 11. gde sam redom sustizao Mareta (4 min) i Gazda Mileta (8 min) nije bilo upitno kakav će redosled u plasmanu biti. Bez previše filozofiranja, sa sigurnošću sam skupljao kontrole i praktično bez grešaka ušao u cilj. 



Pred 11. KT sam za nijansu oborio ritam zbog guste vegetacije kako se baš ne bih osakatio pred SEEOC, a onda od 17. KT laganini isfiniširao koridor od nekih 500m. 

Bio sam raspoložen pred trku. Jako je bitno imati u sebi taj osećaj pozitivne energije. Mislim da je razlog najpre jedno mesec ipo dana sasvim solidnog ritma u treningu. Kakva god da je bila sezona do sada, forma je u datim okolnostima na najvišem, optimalnom, nivou od početka godine i to je dobro znati zbog trka koje me očekuju do kraja sezone.


Foto: Mr Bob Radovanović

уторак, 30. јул 2019.

Evropsko Univerzitetsko prvenstvo 24-28.07.

Grad Olomouc na jugoistoku Češke republike i moravska oblast bili su domaćin 1. ikada održanog Evropskog univerzitetskog prvenstva u orijentiringu. Tako sam nakon 1. ikada održanog Prvenstva jugoistočne Evrope u orijentiringu koje je 2011. godine u Makedoniji preimenovano iz starog naziva "balkanijada" i 1. ikada održanog Mediteranskog prvenstva u orijentiringu (Španija, 2012.) deo još jednog istorijskog početka. Nakon puno godina 2012. sam takođe bio začetnik nove tradicije odlazaka na Svetsko juniorsko prvenstvo (JWOC), a 2016. i na Svetsko Univerzitetsko prvenstvo (WUOC). 


Tako će se, nadam se, nastaviti niz i na prvom odvojenom svetskom sprint prvenstvu sveta koje će se održati 2020. u Danskoj, a nekoliko dana kasnije i na Evropskim univerzitetskim igrama čijih će orijentiring kao sport biti po prvi put sastavni deo. Da nakon mog prerastanja svih ovih juniorskih, univerzitetskih, a kasnije i penzionisanja iz seniorske reprezentacije ne bude ostala praznina, svojim angažovanjem na mnogim nivoima utičem na to da se uslovi održe i unaprede za sve generacije koje dolaze. Da li ću u tome uspeti ne zavisi mnogo od mene koliko od svesti ljudi na određenim pozicijama i njihovim radom, kada su se već pozicija prihvatili. U svakom slučaju, zahvalan sam Orijentiring savezu Srbije na svim pozitivnim stvarima učinjenim kako za sport, tako i indirektno za mene lično, a onih negativnih nadam se da će biti samo na nivou statističke greške.

Nakon perioda od novembra do februara meseca kada je važila odluka da se povlačim iz sporta i kada sam trenirao jedva dva puta nedeljno zbog obaveza kojima sam se isključivo posvetio, a koje se ne tiču sporta, mnoge stvari su se promenile. Novi klub, angažman u OSB-u, puno obaveza koje su me praktično zatekle, promenile su situaciju iz korena. Samim tim, bio sam svestan da, bez standardne zimske baze i sistemskog treninga, imam zahtevan zadatak pred sobom i puno ljudi koji jedva čekaju neki moju grešku ili neki moj poraz na trci da leče svoje komplekse.

Psihički sam se pripremio za, zbog pomenute neudrađene baze, prilično nenormalnu sezonu. Ta psihološka priprema, shvatanje i prihvatanje okolonosti puno su mi olakšali posao, s obzirom da se ni u jednom trenutku nisam stresirao oko bilo kakvog rezultata. Činjenica da deo takmičara koji su bili glavni konkurenti nisu više aktivni značajno mi je olakšala situaciju. Koliko su mi obaveze dozvoljavale dizao sam kilometražu na nedeljnom i mesečnom nivou, analizirao, psihološki se pripremao i tako na razne načine olakšavao sebi svaki odlazak na trku. Osim prvenstva na dugim u Beloj reci gde nisam mogao protiv loših delova karte, uglavnom mi je polazilo za rukom da se oduprem svim pritiscima. Kopaonik je bio samo šlag na tortu pred odlazak u Češku.

O potencijalnim rezultatima nisam ni razmišljao niti se istima uopšte opterećivao. Kada imate protiv vas Univerzitet u Cirihu koji je skoro prema Svetskom ekonomskom forumu proglašen za 6. na svetu, a 2. u Evropi po kvalitetu i uslovima i koji šalje kompletan tim u svim kategorijama i svim disciplinama, nema potrebe da sebi stvarate psihološki pritisak veći od onoga što standardno u sebi nosite pred start trke. Treba biti ponosan što, kao student, već preko "planiranog" broja godina studiranja, imate priliku da se takmičite na ovom takmičenju, a naredne godine na domaćem terenu probate sa minimumom uslova koji su vam na raspolaganju probate da iznenadite nečim "većim".

Tako rasterećen sam se ponašao i na samom takmičenju. Svojom zaslugom, Strahinja Strelić, inače moj nekadašnji reprezentativni kolega sa više juniorskih reprezentativnih takmičenja, sada student Fakulteta za sport i fizičko vaspitanje i ja, kao predstavnik Ekonomskog fakulteta Univerziteta u Beogradu, imali smo direktan prevoz - "od vrata do vrata" do Olomouca gde smo bili smešteni u studentskom gradu, što je u mnogome olakšalo put. Na takmičenju je učestvovalo 50 Univerziteta iz 19 zemalja sa preko 180 takmičara.

Odmah po dolasku 23.07. odradili smo prijavu, raspakovali se i krenuli organizovanim prevozom do mesta Prostejov (karta gde su se trčale kvalifikacije za sprint distancu na svetskom seniorskom prvenstvu 2008. godine koje sam gledao na live prenosu), gde smo uradili model-trening-trku za sprint. S obzirom da sam poslednji dan na Kopaoniku povredio levo stopalo udarcem u šiljak opalog drveta i pri povratku u Beograd jedva preneo stvari u stan, bio sam jako zabrinut kako će ići oporavak. Dve dobre kreme, jedna iz Aloja vera programa, a druga - Aqua ICE, znatno su mi olakšale bolove i otok je počeo da se smanjuje, ali je i dalje bio prilične veličine. Tokom treninga osećao sam bolove i imao malih problema, međutim kako su sati odmicali bilo je sve bolje.

Sutradan, u sredu 24.07. imali smo model-trening za srednju distancu. Noga je bila sve bolje, a i samopouzdanje je raslo, iako sam znao da nisam na nivou od prošle godine pred svetsko seniorsko prvenstvo u Letoniji ili kao pretprošle godine kada sam 10km išao 35:03.

Na popodnevnom oficijalnom sastanku nakon programa otvaranja takmičenja, saznao sam da će sprint kvalifikacije služiti samo kao redosled startovanja u finalu. To mi je odgovaralo jer je značilo "jedna trka manje", dakle mogao sam lagano istrčati i ne trošiti se za finale. I Strahinja i ja smo tako postupili i sačuvali se za finalnu trku.

Ono što je smetalo bila je velika vrućina na kojoj su nas organizatori držali ceo dan. Tako iako smo se "sačuvali" od kvalifikacione trke, mene lično je celodnevni boravak napolju na vrućini jako iscrpeo iako sam se dovoljno hidrirao i pokušavao da budem u hladovini. Start kvalifikacija bio je u 09:30, dok sam u finalu startovao oko 17h.

Kada sam se tehničko-taktički pripremao za sprint, sa informacijom da će biti samo 15 kontrolnih tačaka pretpostavljao sam da će biti brzo i ne tako tehnički teško, što je i bio slučaj. To mi nije mnogo išlo u prilog s obzirom na pomenutu fizičku pripremu koja ne može da se poredi u odnosu na prethodne 2 godine. U analizi nekoliko sprint trka od prošle godinje, došao sam do zaključka da sam nekih 20-25 sekundi izgubio samo na trčanje na ovoj trci, što uopšte nije malo za sprint distancu. Osim toga, iako sam video sve 3 moguće varijante za dugačku deonicu do 2. kontrole potkralo se još nekih 10 izgubljenih sekundi u odabiru 2. po redu najbolje varijante, kao i još po toliko na 12. i 13. kontroli. Na 12. jer mi se učinilo da je gornji deo ograde zatvoren, a na 13. je ipak bilo kraće preko levog mostića. Kada se pogleda 30 izgubljenih sekundi nije strašno, ali uz dodatak slabije fizičke spremnosti zaostatak od 2:31 za prvoplasiranim je bio neminovan. 
Ipak vreme od 13:51 na pređenih 3.51km i avg pejsom od 3:57 min/km i nije tako loše kada se uzme sve u obzir jer je ovo u odnosu na sprint u Palanci i prvenstvo Srbije na Novom Beogradu, koji su uporedivi sa ovom trkom, znatno, znatno brže istrčana trka. Zauzeo sam 59. mesto od 82 takmičara.


Narednog dana održana je srednja distanca. Kako imam solidan ranking na svetskoj rang listi (WRE) tako sam sebi "začinio" start pred podne. Koliko je to imalo svoje prednosti - nekoliko utabanih putića kroz visoku travu i kupinjare, tako sam nadrljao na temperaturi od preko 30 stepeni. Kako smo model imali na karti koja se naslanja na ovoj koja se koristila za trku, opet svojim skautingom sa velikom verovatnoćom sam bio siguran i gde će biti karantin, start i kako će ići tok staze. Jedino nisam bio 100% siguran gde će biti ciljna arena. 

Krenuo sam sigurno do prve kontrole, a onda greška koja me je koštala znatno boljeg plasmana. S obzirom da se na svakoj strci koristi SI-air sistem za overu kontrolnih tačaka, trenutak boravka na kontroli je sveden na minimum. U tim mili sekundama pogledao sam ka brdu i uputio se uzbrdo, ali kako trek kaže samo 1 izohipsu, a ne kako sam ja mislio, bar 2 - do ovog temelja. Kako temelj nisam video, nisam se obazirao previše na to i nastavio po mom razmišljanju izohipsom, ali sam očigledno postepeno počeo da se spuštam, što je preraslo u prosto nemoguć spust do ogromne stene. Nakon ove žute fleke ispod temelja koji je nacrtan na karti, imam totalni prekid filma i mislim da ću do kraja života pokušavati da se setim šta se tačno dogodilo. Naravno, kada sam shvatio gde se nalazim, u totalnom šoku, "peglanje" uzbrdo do kontrole i nastavak dalje. Nisam se obazirao na grešku jer nisam ni bio svestan da sam izgubio 4:30 na tom mestu, što je dobro da nisam znao jer bi "poludeo" i verovatno nastavio da idem iz greške u grešku. Uz tu konsolidaciju kontrole su se nizale prilično dobro, a i pejs je bio solidan, iako mi je bilo jako teško zbog vrućine. Pred kraj sam napravio još 2 greške: 1 min sam izgubio na 18. kontroli jer sam bio na liniji kontrole i sasvim blizu nje, ali gustiš i nisko rastinje bili su mnogo gušći u prirodi oko kontrole nego što je bilo prikazano na karti, što me je navelo da se spustim niže; na 19. izletoh sa vrtače do gustiša levo misleći da je tu rupa, ali sam se vrlo brzo ispravio. 
Kako se vidi po splitovima sa 51. mesta na 1. kontroli, pao sam na 78. mesto na 2. KT, zatim konstantno poboljšavao plasman i vratio na 53. da bi uz te dve greške na 18. i 19. KT konačno zauzeo 56. mesto od 82 takmičara. Ukupno sam izgubio oko 6 minuta što je razlika od oko 20 mesta na rezultatskoj listi.

Poslednjeg takmičarskog dana na programu su bile sprint štafete. Prvi put u ovom formatu trčalo se u 3 kategorije: 2 muškarca, 2 žene ili mix muško-žensko sa istog Univerziteta. Strahinja i ja smo trčali u MM kategoriji, a još jedna zanimljivost bila je to da se trčalo 2 puta, pa sam tako ja trčao 1. i 3. izmenu, a Strahinja parnu - 2. i 4.
Iz pethnih žila sam u 1. izmeni istrčao ovu trku i bukvalno dao poslednji atom snage. Tako je i razlika sa sprinta od 2:31 došla do razlike od oko 1:20. Zaista se ne sećam da sam ikada trčao ovako brzu trku, koja u prvom i poslednjem delu staze ni malo nije bila naivna, kontrole koje su bile blizu vrlo lako su mogle da prevare takmičare, što se i dogodilo u Švajcarskom timu gde je ekipa koja bi bila ubedljivo prva bila diskvalifikovana zbog overene pogrešne kontrole već u prvoj izmeni. Na ovoj trci podeljenoj u dva dela nisam imao ni jednu jedinu grešku. Razumljivo, 3. izmenu sam išao pejsom sporijim bar za 0,15 po km jer sam potpuno izvukao svoj maksimum u 1. izmeni, ali mislim da to nije ni bitno kada nismo imali šanse za plasman na postolje, a i uglavnom je plasman zavisio od Strahinje. 
Da je on nije napravio par grešaka, najviše što smo mogli da izborimo bilo je 20. mesto. Za sve preko toga potrebno je biti jako spremniji i pametno istaktizirati sa snagom, a ne pući kao ja u 1. izmeni. Ovako smo zauzeli 21. mesto od 25 timova.
Još jednom skauting je odrađen, opet je 90% pretpostavki i bilo u realnosti, što nam je obojici dosta značilo.



Rezultate, prolazna vremena, staze u svom originalnom izdanju i sve ostale detalje u vezi takmičenja možete pogledati na sledećem linku.



Kopaonik OPEN 17-21.07.2019

Jul u delu popuplacije naše zemlje koja se bavi orijentiringom obično je rezervisan za takmičenje sa dugom tradicijom - Kopaonik Open. Ovo je ujedno i planina na kojoj sam odrastao, doživeo mnoge trenutke za pamćenje (kako lepe, tako i one kojih se manje rado sećam - izlazak sa karte na svom prvom reprezentativnom nastupu, Evropskom prvensvu za mlade 2009.) i planina gde sam vremenom usavršio sve svoje orijentiring tehnike.
Kopaonik sam 2017. godine doživeo i na sasvim drugačiji način, gde je orijentiring, zbog poznatih malverzacija sa odlaskom na svetsko prvenstvo, bio u drugom planu, pa sam od 3 nedelje boravka samo 2 dana izdvojio za orijentiring takmičenje, a ostalo vreme je bilo rezervisano za visinske kondicione pripreme. Od tada, Kopaonik predstavlja planinu za mene važnu na još jedan, poseban, način i, nadam se, planina na kojoj ću ubuduće brusiti formu za sva važna reprezentativna takmičenja.

Ove godine u dogovoru sa rukovodsvom kluba moj klupski drug Mare i ja otputovali smo na Kopaonik nekoliko dana pre početka takmičenja i tako se prilagodili nadmorskoj visini i spremno dočekali 1. dan i trku na Kadijevcu. Iznenađenja za mene nije bilo, ali verujem da su se pojedini ljudi iznenadili Maretovim 3. mestom u eliti. Ovo je samo početak njegovih dobrih rezultata.

Imao sam prilično stabilnu trku, ali bih izdvojio 2 situacije koje bi mi uštedele oko 3 minuta: izlaz sa 7. kontrole u pogrešnom pravcu kada sam izgubio 1 minut i varijanta sa 20-21. kontrolu gde sam u trčanju sa klupskim drugom Milićem i ponesen njegovim prisustvom nastavio pravo uz liniju, umesto da se spustim na put i trčim punom brzinom okolo gde bi išao 2 minuta brže. Time sam prekršio sopstveno pravilo - ne obaziri se ni na koga tokom trke na Kopaoniku. Međutim, to me nije sprečilo da budem ubedljivo 1. prvog dana takmičenja.

Drugog dana trka se seli na teren sa nekoliko desetina metara višom nadmorskom visinom. Prvi put ikada u toku takmičenja se prelazi asfaltni put što je sjajna stvar za bolju kombinaciju i iskorišćenje terena, međutim, s obzirom da su asfaltni put prelazila i maloletna lica, štaviše i oni najmlađi u kategorijama do 12 godina, organizator je morao obezbediti redara za kontrolu saobraćaja na tom prelazu, što nije bio slučaj. Nadam se da će to ispraviti naredne godine jer smatram da je to jako opasno po bezbednost dece, a sreća da nije bilo problema.

Drugi kiks organizatora bio je u delu između 13. i 14. kontrole gde karta nije pipnuta, a da moja konstatacija nije bez pokrića kako pojedinci umeju da zamenjuju teze, samo ću ih podsetiti da imam fajl karte iz 2015. godine, tako da to što fali na karti, nalazi se na terenu godinama. Do tog mesta bio sam u pristojnoj prednosti u odnosu na, u tom trenutku, drugoplasiranog, kada sam dakle zbog neucrtana 2 "jaka" puta i totalno drugačije vegetacije izgubio 3 minuta i tako je situacija direktno uticala na plasman.


Osim te situacije izdvojio bih još 2, gde sam svojom krivicom izgubio 2 puta po 30-40 sekundi: na 3. kontroli gde sam "ispao" malo iznad kontrole koja je bila sa suprotne strane kamena i na 12. kada sam ranije počeo da se penjem, napravio paralelnu grešku u mikro reonu sa identičnim objektima i tako ranije tražio kontrolu. Međutim, to je zanemarljivo u odnosu na ono što je usledilo greškom organizatora. Tako sam 2. dana zauzeo 2. mesto sa oko 2 minuta zaostatka za prvoplasiranim i oko 5-6 minuta viška.



Trećeg takmičarskog dana silazilo se u Rašku na sprint distancu. Novi most, novi karantin, odlična koncepcija i moja, izuzev prve kontrole - moja greška i četvrte kontrole - greška organizatora, stabilna trka rezultirali su ubedljivim 1. mestom.
Na 1. kontroli greška u izboru varijante totalno nepotrebno. Takmičar koji je startovao ispred mene odlazi napred, ja po inerciji krećem tom varijantom misleći da je kontrola negde u pravcu između škole i pijace, sporije savijajući kartu i već blizu škole kapiram da je kontrola kod fudbalskog terena i da moram da idem "srednjom varijantom" jer kod mosta između 1. i 2. kontrole moram više da kružim. Idealna varijanta bila je od startne prizme odmah levo gde bih uštedeo sigurno 20 sekundi. 
Loša reakcija na startu i na to moram da obratim pažnju ubuduće. Ono što nije bilo do mene je 4. kontrola gde je maslinasto zeleno, verovatno, novi parking koji nije reambulisan, a kontrola je bila bočno zakačena za ogradu, pa se sa početka sokaka nije videla što bi bio slučaj da je situacija kao na karti. Tako nastavljam do sledećeg sokaka, zbunjen sam jer kontrole nema, vraćam se nazad, ulazim u prethodni sokak do kraja i nalazim kontrolu na ogradi pod uglom od 60 stepeni. Na toj kontroli sam izgubio takođe oko 20 sekundi. Do kraja brzo, stabilno i ubedljivo do novog 1. mesta.

Četvrta trka bodovala se za svetsku rang listu (WRE) i Orijentiring ligu Srbije. Dobar start i - uprkos neobeleženom delu karte sa opalim drvećem gde se gubi određeno vreme u sedanju na stabla i prelaženju istog jer drugačije nije moguće ispod 2. kontrole - ukupno prvo vreme na 3. kontroli. Zatim racionalna varijanta ka 4. kontroli i ulazak ponovo u raskrčeno i opalo. Doduše tu nije bilo strašno, kao u delu blizu potoka između 5. i 6. kontrole gde je bilo jako rizično i gde su se mnogi ispovređivali. 

Na tim mestima gubim ukupno oko 2.5 minuta što se jasno vidi po splitovima, ali uprkos tome preuzimam vođstvo na 6. kontroli odakle se razlika samo uvećavala zaključno sa 11. kontrolom, nakon koje malo posustajem uzbrdo zbog silne energije koju sam izgubio ranije u preskakanjima i konačno gubim prvo mesto na 13. kontroli koja je pogrešno postavljena. 

Godinama sam trčao ovaj teren i tačno sam stvorio sliku gde bi 13. kontrola trebala da se nalazi. Ponesen tim utiskom trčim "belom" šumom, dolazim do prve u nizu velike stene i od nje se odbijam do mesta gde treba da bude kontrola, međutim nje nije bilo. Poznajući određene organizatore koji vole da se "šale" i "sakrivaju" kontrole pokušavam da pregledam ugao svakog manjeg kamena ispred te velike stene, ali opet ništa. Vraćam se nazad do iste te stene, razmišljajući da li da odem na cilj ili šta više da radim, u daljini mi se učini nešto kao crveni deo prizme - kad ono - moja kontrola na ivici grupe kamenja u "beloj" šumi. Niđe veze. Izgubljeno 3 minuta i prvo mesto. Do kraja trčim već frustriran iskustvom sa ove kontrole i kontrole koja me je koštala 1. mesta drugog dana i pravim još nekoliko sitnih grešaka u reonu kontrole koje realno u plasmanu ništa ne bi promenile da se nisu ni desile.




Poslednjeg takmičarskog dana bilo je prvenstvo Srbije na srednjoj distanci. Standardnim skautingom pred trku okvirno sam znao gde će biti većina kontrola u okolini cilja, međutim malo sam se iznenadio kuda će sama staza ići. Nakon prve kontrole nisam najsigurnije nastavio jer je deo šume oko 2. kontrole delimično iskrčen što mi je oduzelo nekih 30 sekundi, a 3. kontrola je bila postavljena nekih 15m niže ka potoku što sam utvrdio u kasnijoj analizi sa starijim takmičarima, tako da i tu imam nekih 20 sekundi viška. Nakon toga hvatam zalet i do 11. kontrole idem jako uglavnom bez izgubljenog vremena. Pred 10. kontrolu u punom trku udaram prednj deo stopala u stabilo što me je u tom trenutku malo zabolelo, a u popodnevnim časovima kada sam stigao do Beograda jedva sam otišao od auta do stana koliko je noga bila otečena. 

Tu sustižem Ugora koga sam jurio 4 minuta. Na 11. pravimo manju grešku od oko 30 sekundi. Na 13. još oko 40. jer sam prošao iznad kontrole i nisam je video, ali se zatim odvajam od njega i do kraja nastavljam do ubedljive titule prvaka države na srednjoj distanci. Bilo je tu sitne greške od 20 sekundi pred 17. KT i sa 19. na 20. još toliko jer se put u tom delu karte nije video, pa sam na osnovu intuicije stao i relocirao se. Iako u zbiru nekih 3 minuta viška, ostali takmičari su očigledno imali mnogo više problema pa je i bez toga razlika od 7 minuta ogromna.

Poslednjom trkom sam stavio tačku i na ukupan plasman gde je OK Paraćin imao 3 takmičara u top 4. Ja sam bio prvi, Mare treći, a Milić, kome želim brz oporavak, a koji je zaradio veliku povredu zadnje lože, je bio 4.

Sve rezultate i splitove možete pogledati na sledećem linku.

Zahvaljujem se rukovodstvu OK Paraćin bez kojih sve ovo ne bi bilo moguće.

Uskoro očekujte i post sa 1. Evropskog univerzitetskog prvenstva održanog u Olomoucu (Češka).

среда, 5. јун 2019.

Prvenstvo Srbije u sprintu - Arena (19.05.) i Liga 4. kolo - Šumice (26.05.)














Drugo od 3 zvanična pojedinačna prvenstva Srbije u orijentiringu održano je u nedelju 19. maja. SK Magic Map je u svrhu ovog takmičenja izradio potpuno novu o-kartu - nastavak blokova od Štark arene ka Bulevaru umetnosti. Trka se bodovala i za svetsku rang listu. Osvojio sam 1. mesto na državnom prvenstvu, a s obzirom da nije bilo stranaca koji bi bili možda jači konkurenti, isti plasman zauzeo sam i u WRE plasmanu. Istrčao sam jako stabilnu trku, a imao sam možda samo 10ak sekundi "cimanja" sa 21. ka 22. kontroli gde mi je na trenutak pala koncentracija. 
Daleko sam od top forme, ali ta prisebnost i nedostatak jače konkurencije je doprinelo da ovog puta ostanem neporažen, za razliku od prethodnog prvenstva na dugim u Beloj reci gde sam bio u boljoj formi, ali zbog loše karte izostalo je 1. mesto.

Tako je u OK Paraćin stigla još jedna seniorska medalja sa prvenstava Srbije, a Marko Radovanović je u juniorima ponovio uspeh i dodao u svoju kolekciju još jednu zlatnu medalju.


Rezultati                    Prolazna vremena



Nedelju dana kasnije u Šumicama održano je 4. kolo Orijentiring lige Srbije. Još jedno prvo mesto, ali uz jednu ogromnu grešku od 40 sekundi ka 5. kontroli. Previše sam tu kao nešto razmišljao i taktizirao oko ovog kanala (šrafirano crveno) i varijante do kontrole, te kada sam izabrao "donju", nešto sam se predomišljao i po ulasku u školsko dvorište to totalno nije bilo ono što sam po karti očekivao i odoh u "nepoznatom pravcu". Sve u svemu, u tom delu sam bio u nekoj totalnoj konfuziji, verovatno mi je na trenutak glava bila u organizacionim mislima oko trka koje sam i koje je trebalo organizovati pomešano sa još drugih hiljadu obaveza, tako da bih samo izbrisao taj minut i nekoliko sekundi iz svog života, kao da se nikada nisu ni desili.
Mare je istrčao odličnu trku do pretposlednje kontrole i zbog te moje gluposti je mogao lagano da me pobedi, međutim noge su bile brže od glave, došao je prvo do poslednje pa se vraćao nazad do pretposlednje kontrole i tu za malo izgubio 1. mesto.

Rezultati                    Prolazna vremena
















Od 29.04. sa različitim organizacionim timovima OSB-a i pridruženih članova organizovao sam 7 različitih, slobodno mogu reći, trka, jer je i za Beogradski sprint kamp trebalo postaviti kontrole i napraviti staze kao i za ove 4 trke kasnije: kadetsko prvenstvo Beograda, Trofej Beograda, juniorsko prvenstvo Beograda i prvenstvo Beograda u miks štafetama. Bilo je naporno, ali je na mišiće izgurano sve. Nije bilo idealno, ali između toga da se uopšte ne održi i da se održi najkvalitetnije moguće izabrao sam ovo drugo i dao sa timovima maksimum. Nedostajalo je još malo doslednosti i poštovanja vremenskih limita u okviru tima da bi se bilo idealno, ali je najbitnije da smo posao odradili, a sve što dolazi u budućnosti rešavaće se natenane jer će za sve postojati dovoljno vremena, što prethodno nije bio slučaj.

Uhvativši se u koštac i pomerivši sopstvenu granicu unutar svih sfera orijentiringa u Srbiji konstatovao sam da je situacija još gora nego što sam mislio. Ne bih govorio javno o detaljima pojedinačno jer nije u skladu sa poslovnom etikom, međutim ukoliko želimo da vidimo sport u višoj kategoriji sportova i ukoliko želimo da u kontinuitetu naši takmičari postižu rezultate i da nam ambijent na trkama, u okviru saveza i reprezentativnih selekcija izgleda ozbiljnije i da liči na sport onakav kakav treba da bude - ako se krene odmah i radi konstantno na tome 5 godina u nizu pitanje da li bi se sve dovelo u red, a kamoli u tempu kakav je do sada. O uslovima za ozbiljnije sponzore koji bi bi sponzorisali bilo pojedince ili saveze da ne pričam... Ja ću dati svoj mali doprinos svemu tome, međutim vreme koje imam na raspolaganju je vrlo ograničeno, tako da ukoliko se veći broj ljudi ne uključi u rad biće uzaludan i taj moj rad. Ukoliko nema ko sutra da nastavi pozitivan trend i održi vatru, džaba smo krečili.

Isto važi i za nastupe na raznoraznim prvenstvima. Bitno da se ide - a kad dođemo na temu priprema, uslova za najbolje takmičare i nagrada, spuštaju se glave i okreću leđa. To su samo neke od tema na koje treba neprestano podsećati.